Filozofija preduzetništva

Kada govorim o filozofiji preduzetništva, mislim na odnos prema tom stvarnom poslu. Zašto gradimo firmu? Šta smo spremni da preuzmemo, a šta obećavamo lakše nego što možemo ispuniti? Kako štitimo interes bez gubitka karaktera? Ova pitanja ne zamjenjuju računicu, znanje ili organizaciju. Ona pomažu da razumijemo kakav posao pravimo i kakvi ljudi postajemo dok ga održavamo.

Na početku sam mnogo toga učio tek kada je neznanje već imalo posljedicu. Dobra ideja ne znači da razumijemo finansije, ljude ili prodaju. Energija ne zamjenjuje procjenu, kao što ni uvjerljiv nastup drugoga ne može postati naše iskustvo. Važan dio sazrijevanja je prepoznati šta ne znamo i uključiti ljude koji znaju više, bez potrebe da svaku odluku pretvorimo u dokaz sopstvene sposobnosti.

Poslovni svijet traži čvrstinu. Potrebno je pregovarati, zaštititi naplatu, reći ne i ponekad promijeniti plan koji smo dugo branili. Ali razumijevanje interesa nije opravdanje za ponižavanje ili riječ koja važi samo dok nam odgovara. Povjerenje ima poslovnu vrijednost, a način na koji ga trošimo ostaje dio priče o firmi i onda kada se današnji rezultat više ne pamti.

Preduzetništvo ne smatram mjerom ljudske vrijednosti. Ne mora svako imati firmu da bi radio ozbiljno i odgovorno. Kompanije postoje zahvaljujući mnogim ljudima čije ime neće biti u registru. Poštovanje prema njihovom izboru nije usluga vlasnika. Ono je dio razumijevanja da poslovanje nikada nije samo priča o čovjeku koji ga je pokrenuo.

I rast ima svoje pitanje: može li ono što smo napravili živjeti bez našeg stalnog prisustva? Nekada vlasnik treba da promijeni ulogu da bi firma mogla dalje. Ovdje povezujem tekstove o riziku, učenju, vrijednostima i odgovornosti, kao osnovu pogleda iz kojeg nastaje knjiga Filozofija preduzetništva. Ne nude jednostavan recept. Pokušavaju pošteno pogledati ono što posao traži i ono što iza njega ostaje.

Zato svaku važnu odluku vrijedi pogledati kroz ono što ona mijenja u radu firme, odnosima sa ljudima i našoj svakodnevici.