Poslovni svijet jeste surov. Interes, profit, pregovaranje i borba za opstanak nijesu anomalije poslovanja. Oni su njegov sastavni dio.
Problem počinje onda kada tu činjenicu pretvorimo u opravdanje za sve što smo spremni da uradimo.
Čovjek kaže da tržište ne prašta, pa ni on više ne mora da bude pošten. Kaže da svi gledaju svoj interes, pa se svaka riječ, obećanje i lojalnost mogu povući čim prestanu da budu korisni.
Tada surovost poslovnog svijeta više nije stvarnost sa kojom se suočavamo. Postaje karakter koji smo izabrali.
Profit je važan. Bez njega firma ne može da živi. Ali firma koja zarađuje tako što troši povjerenje, ponižava ljude i vlastitu riječ mijenja prema trenutnoj koristi ne gradi snagu. Samo odlaže račun.
Taj račun nekada stigne kroz odlazak najboljih ljudi. Nekada kroz klijenta koji se više ne vraća. Nekada kroz reputaciju koja se raspada mnogo brže nego što je građena.
A nekada stigne tiše, kada čovjek shvati da je postao upravo ono protiv čega se nekada zaklinjao.
Posao traži čvrstinu. Traži sposobnost da kažemo ne, zaštitimo interes, pregovaramo bez iluzija i donesemo odluke koje nekoga neće obradovati.
Ali čvrstina nije isto što i bezobzirnost. Realnost nije isto što i cinizam. Interes nije isto što i odsustvo karaktera.
Ne moramo poslovni svijet pretvarati u bajku da bismo odbili da postanemo njegovo najgore lice.
Možemo razumjeti pravila i ipak birati granice preko kojih nećemo preći. Možemo čuvati firmu i ne gaziti ljude. Možemo tražiti rezultat i ne praviti se da posljedice ne postoje.
Jer posao kojim upravljamo jednog dana možda više neće biti naš. Ali način na koji smo ga vodili ostaje dio priče o nama.
Poslovni svijet jeste surov. To nije dozvola da izgubimo karakter.
Reshid Dervishi