Promjena prioriteta može biti opravdana. Pojavi se novi podatak, kupac promijeni zahtjev ili vidimo da prethodni plan više nema smisla. Firma treba da može promijeniti pravac. Ali neko mora završiti i posao koji ta promjena ostavlja iza sebe.
Zamisli da tim dva dana priprema ponudu. Trećeg dana rukovodilac odluči da se ide drugim putem. Nova odluka može biti bolja. To ne znači da su prethodna dva dana nestala iz troška.
Neko treba da zaustavi započeto, obavijesti druge, izmijeni raspored i objasni šta više ne važi. Ako je nešto već obećano izvan firme, promjena ima i drugu stranu kojoj se treba javiti.
Često upravo ovaj dio ostane bez vlasnika. Nova odluka dobije pažnju. Raščišćavanje stare podijeli se među ljudima koji su je izvršavali, kao da se podrazumijeva da će usput završiti i to.
Zato pri promjeni prioriteta vrijedi jasno reći šta prekidamo, šta čuvamo i ko saopštava novi dogovor. Treba pogledati i koliko rada još treba da bi promjena zaista počela da važi.
Posebno je nepošteno poslije toga mjeriti tim kao da se plan nije promijenio. Rokovi i očekivanja koji su važili za prethodni posao traže novu provjeru. Ljudi ne treba da opravdavaju kašnjenje koje je nastalo izvršavanjem nove odluke.
To ne znači da svaki promijenjeni plan mora postati velika rasprava. Znači da rukovodilac treba da vidi cijelu posljedicu onoga što je upravo odlučio.
Ako promjenu nazovemo samo prilagođavanjem, nećemo nužno vidjeti njen trošak. Trošak je u radu koji se prekida, radu koji nastaje i obećanjima koja neko mora ponovo dogovoriti.
Komentari