Nova ideja vlasniku može izgledati kao razgovor od deset minuta. Za ljude koji treba da je sprovedu ona može značiti nekoliko dana rada. Treba prikupiti podatke, promijeniti raspored, dogovoriti detalje i objasniti drugima šta se sada očekuje.
Dok se to radi, prethodne obaveze uglavnom ostaju. Kupac čeka ranije dogovorenu isporuku. Neko završava izvještaj. Neko već radi na ideji koja je prošle sedmice bila najvažnija.
U takvoj zamišljenoj situaciji vlasnik može pomisliti da tim sporo reaguje. Tim može imati utisak da se posao stalno pokreće, a rijetko završava. Oboje vide samo dio onoga što se dešava.
Zato uz novu inicijativu treba otvoriti i pitanje kapaciteta. Ko je preuzima? Koliko vremena traži? Šta prestaje da bude prioritet? Ko će to saopštiti ljudima kojima smo već nešto obećali?
Ako ništa ne uklonimo, novi zadatak se dodaje na postojeći dan. Ljudi mogu privremeno nadoknaditi razliku, ali ta mogućnost ne znači da smo napravili održiv raspored. Dio cijene može ostati skriven u kasnijim provjerama, prepravkama ili privatnom vremenu.
Ideju vrijedi prvo zapisati i razjasniti prije nego što postane nalog. Neke će izdržati tu provjeru. Neke će sačekati. Neke ćemo odbaciti jer korist ne opravdava posao koji stvaraju.
To ne usporava svaku promjenu. Pomaže da se razlikuju promjene koje firma može sprovesti od onih koje samo zvuče moguće dok ih izgovaramo.
Brzina kojom smislimo sljedeći korak nije mjera vremena potrebnog da ga drugi završe. I za tu razliku vlasnik treba da preuzme odgovornost.
Komentari