Firma ne pamti samo šta si odlučio. Neke odluke u firmi završe onog trenutka kada ih potpišeš. Druge tek tada počinju.
Promijeniš rukovodioca i mjesecima kasnije posmatraš kako se mijenja cijeli tim. Odobriš izuzetak jednom čovjeku i ubrzo dobiješ pravilo koje nikada nijesi namjeravao da uvedeš. Prećutiš loše ponašanje jer je neko važan za posao, pa ljudi vrlo brzo nauče da rezultat nekome može kupiti ono što drugima nije dozvoljeno.
Na papiru su to pojedinačne odluke. U stvarnosti, svaka od njih govori ljudima kakva je firma. Ljudi iz njih čitaju šta se zaista cijeni, šta se toleriše, ko ima pravo na grešku, čija riječ vrijedi više i koliko pravila zaista važe kada postanu neugodna za onoga ko ih je postavio.
Zato vođenje firme nije samo odlučivanje o onome što je danas pred tobom. Svaka odluka ostavlja nešto iza sebe. Ponekad proceduru, ponekad presedan, ponekad strah, a ponekad prećutnu dozvolu da ono što je juče bilo neprihvatljivo sjutra postane uobičajeno.
Tu počinje dio odgovornosti koji se rijetko vidi u izvještajima. Možeš danas donijeti odluku koja djeluje korisno, a da njene posljedice godinama popravljaju ljudi koji nijesu ni bili u prostoriji kada si je donio.
Komentari