Na početku gotovo svaka firma zavisi od vlasnika. On prodaje, pregovara, rješava probleme, zapošljava, gasi požare i donosi najvažnije odluke. To je normalno. Nenormalno postaje onda kada firma, i poslije godina rasta, i dalje ne može napraviti nijedan ozbiljan korak bez njegovog odobrenja.
Tada vlasnik više nije najveća snaga firme. Postaje njeno najveće usko grlo.
Spolja sve može izgledati impresivno. Više zaposlenih. Više vozila. Veći promet. Više klijenata. Ali iznutra se i dalje čeka jedan čovjek. Telefon ne prestaje zvoniti. Ljudi čekaju da potvrdi odluku. Problemi stoje dok se ne pojavi. Odgovornost se ne razvija, nego seli prema vrhu.
Takva firma ne raste u organizaciju. Sve veći obim posla i dalje prolazi kroz istog čovjeka. Najjednostavniji test nije finansijski izvještaj. Pokušaj da vlasnik bude nedostupan dva dana.
Koliko odluka će biti doneseno bez njega? Koliko problema će biti riješeno? Koliko ljudi će preuzeti odgovornost, a koliko će čekati da se vrati?
Odgovori na ta pitanja dopunjuju sliku koju daju brojke o rastu. Ozbiljna firma nije ona u kojoj vlasnik može sve.
Ozbiljna firma je ona u kojoj više ne mora.
Iz rukopisa knjige „Ne vodiš firmu. Vodiš posljedice.“.
Komentari