Ponekad vidim isti obrazac. Čim se dođe do malo para, prvo ide auto, sat, garderoba, luksuz i obavezno malo pretjerivanja. Jer, naravno, šta će čovjek prvo da uradi kad mu krene? Da napravi sistem? Da uloži u znanje? Da ojača posao? Da napravi rezervu?
Ne, brate. Prvo mora da kupi dokaz da je “uspio”, da ne bi slučajno neko morao sam da zaključi. I onda kreće predstava. Ključevi na sto. Logo u kadar. Priča o “nivou”. Slike iz auta, kao da je volan doktorat. A najjače je što se sve to prodaje kao uspjeh.
Nije uspjeh kad pare promijene garderobu, a glava ostane ista. Vrijedi se zapitati koliko novca trošimo prema svojim potrebama, a koliko da bismo drugima dokazali da smo uspjeli. Veći prihod ne rješava sam po sebi odnos prema tuđem mišljenju. Novi auto može biti lični izbor, ali i trošak koji preuzmemo da bismo održali sliku koju smo napravili o sebi.
Zato pitanje nije samo kako zaraditi. Važno je i šta radimo sa novcem kada ga konačno imamo više.
Komentari