Zamislite da čovjek koji je upravo potpisao novi pravilnik sjutra mora da stane u red i primijeni ga. Bez službene legitimacije, poznanstava i poziva kojima se za pet minuta završava ono zbog čega drugi izgube čitav dan.
Neka sedam dana popunjava obrasce koje je propisao, prikuplja potvrde koje je uveo i čeka odgovore u rokovima koje je sam odredio. Vjerujem da bi već prve sedmice otkrio stvari koje nijesu stale ni u jedno obrazloženje tog propisa.
Na papiru sve obično izgleda uredno. Nadležnosti su podijeljene, koraci navedeni, rokovi precizni. Čovjek koji osmišljava proceduru vidi sistem. Onaj koji mora po njoj da radi vidi koliko puta treba da napusti svoje radno mjesto, kome ponovo mora da objašnjava isti problem i koliko će ga koštati da završi nešto što je do juče bilo jednostavno.
I tu često nastane nepravda koju ne umijemo ni da izmjerimo. Onaj ko je propis napisao svoj posao završava njegovim usvajanjem. Onome ko ga primjenjuje posao tek tada počinje.
Kada se pokaže da sistem ne funkcioniše, krivicu najprije tražimo u ljudima. Nijesu pažljivo pročitali uputstvo. Nijesu donijeli odgovarajući papir. Ne snalaze se. Pružaju otpor promjenama. Rijetko se prvo zapitamo jesmo li uopšte pokušali da uradimo ono što od njih zahtijevamo.
Ne mislim da su pravila nepotrebna. Bez njih ne bi bilo ni odgovornosti ni jednakog postupanja. Ali pravilo koje štedi vrijeme onome ko kontroliše, a svakodnevno ga oduzima onome ko radi, zaslužuje ozbiljnu provjeru. Kao i ono koje jednako važi za sve samo dok neki imaju način da ga zaobiđu.
Zato bih sedam dana po sopstvenim pravilima uveo kao provjeru prije njihove primjene. Neka donosilac odluke ode na šalter, u magacin, na teren ili među ljude čiji posao uređuje. Neka pokuša bez posebnog tretmana. Ne da bi ga neko ponizio, nego da bi razumio ono što mu izvještaj ne može pokazati.
A onda bih ga pitao samo jedno:
Da li biste pristali da ovako radite svakog dana?
Ako ne biste, zašto očekujete da drugi moraju?
Jer najveći problem nije što ponekad donosimo loše propise. Greške se mogu ispraviti.
Problem je što oni koji ih donose mogu nastaviti svoj život kao da se ništa nije dogodilo, dok drugi godinama moraju da žive sa posljedicama njihovih odluka.
Komentari