„Nema od toga ništa.“ „Vidjećeš i sam.“ „Sve smo to već prošli.“
Koliko smo puta ovim rečenicama dočekali nekoga ko još ima volje da pokušava? Izgovorimo ih sa sigurnošću ljudi koji poznaju život, pa sagovorniku ostavimo da se razočara i konačno nas razumije.
Poslije sinoćnjih vijesti iz Srbije vrijedi preispitati tu sigurnost. Vučić je priznao izborni poraz, a građani su izašli na ulice da slave. Ljudi koje su ubjeđivali da uzalud pokušavaju dobili su razlog da se obraduju što su nastavili.
Razumijem i one koji su izgubili povjerenje. Neki su svoje pokušaje skupo platili. Niko nema pravo da im određuje koliko je još trebalo da izdrže. Ali vrijedi paziti da sopstveno razočaranje ne pretvorimo u presudu svakome ko još vjeruje da nešto može da promijeni.
Možemo mu ispričati gdje smo pogriješili, šta nijesmo prepoznali i šta nas je koštalo. Poslije toga treba ostaviti prostora da donese svoju odluku.
A kada uspije, možemo mu reći: „Dobro je što me nijesi poslušao.“
Srbija sada ima razlog za slavlje. Borba tek predstoji. Trebaće donositi teške odluke, rješavati naslijeđene probleme i odgovarati ljudima čija su očekivanja velika. Povjerenje dobijeno na izborima od sada će se provjeravati kroz postupke.
Tu je prilika da obrazovanje pokaže kako se vodi.
Da čovjek koji odlučuje umije da kaže: „Ovo ne znam. Pozovite nekoga ko zna.“ Da stručnjaka koji mu protivrječi zadrži za stolom i sasluša do kraja. Da, kada pogriješi, izađe pred javnost i objasni šta se dogodilo, ko je odgovoran i kako će greška biti ispravljena.
Tako se obrazovanje vidi u odlukama. Kada nekome povjeriš posao zato što ga razumije bolje od tebe. Kada odustaneš od sopstvenog predloga jer su argumenti na drugoj strani. Kada prihvatiš da funkcija ne čini tvoje mišljenje tačnim.
Biće teško i sačuvati takav odnos prema ljudima koji su te podržali, a zatim počnu da postavljaju neprijatna pitanja. Tada će se vidjeti koliko vrijedi pravo na kritiku za koje si se zalagao dok nijesi odlučivao.
Građanin koji traži objašnjenje mora dobiti odgovor i onda kada njegovo pitanje kvari sliku uspjeha. Čovjek koji ukaže na propust mora moći sjutra mirno da ode na posao. Novinar mora moći da provjeri ono što mu je rečeno.
Sinoć se slavilo. Već danas neko će tražiti prvi odgovor. Način na koji ga dobije govoriće mnogo o tome šta se promijenilo.
Prilika je dobijena. Sada treba pokazati kako izgleda vlast pred kojom građanin smije da kaže: „Nijeste u pravu“, i da poslije toga nema razloga da se plaši.
Komentari