Za vlasnika je plata obaveza koju mora ispuniti i onda kada posao nije išao, kada naplata kasni, kada klijenti pritiskaju i kada se brojke ne slažu.
Za zaposlenog je plata nešto sasvim drugo.
To je mir u kući. To je račun koji može da se plati. To je osjećaj da trud ima smisla. To je sigurnost porodice. To je dostojanstvo čovjeka koji je dao svoje vrijeme, znanje i snagu.
Zaposleni ne živi od objašnjenja da je mjesec bio težak. Njegova banka ne čeka zato što firma ima problem sa naplatom. Njegova porodica ne može da živi od obećanja.
Isplata dogovorene zarade zato mora imati jasno mjesto među obavezama firme. Ali ni vlasnik ne živi u bajci.
Iza svake plate stoji prodaja, naplata, porez, rizik, dug, organizacija i često mnogo neprospavanih noći. Taj teret ne mijenja potrebe zaposlenog, ali ga vrijedi razumjeti kada razgovaramo o tome kako firma funkcioniše.
Problem nastaje kada jedna strana poništi drugu. Kada vlasnik svojim rizikom pravda kašnjenje, pritisak i traži beskrajno razumijevanje, tada sigurnost rada postaje ucjena.
Kada zaposleni potpuno odbije da vidi odgovornost firme, u razgovoru se izgubi dio slike o tome kako firma obezbjeđuje redovnu isplatu.
Zrela firma mora nositi obje istine. Plata nije dobročinstvo vlasnika.
Ali nije ni nešto što nastaje samo od sebe. Ona je najosjetljivija tačka firme, jer se tu sudaraju odgovornost poslovanja i život čovjeka.
Komentari