Najskuplja nagrada u firmi je pogrešno unapređenje.
Kada neko godinama odlično radi svoj posao, prirodno je da poželite da ga nagradite. Problem nastaje kada njegov doprinos ne nagradite većim priznanjem, boljim uslovima ili većom slobodom, već pozicijom za koju još nije spreman.
Tako vrhunskog stručnjaka preko noći pretvorite u prosječnog menadžera. Ne zato što je izgubio znanje, već zato što nova pozicija traži sposobnosti koje prethodna nije razvijala.
Voditi ljude nije isto što i biti najbolji među njima. Stručnost donosi rezultate kroz sopstveni rad. Liderstvo traži sposobnost da rezultate ostvarujete kroz druge ljude.
To podrazumijeva donošenje nepopularnih odluka, postavljanje granica, rješavanje sukoba, razvijanje ljudi i preuzimanje odgovornosti za ono što više ne zavisi samo od vas.
Mnogi nikada nijesu imali priliku da razviju te sposobnosti. Ipak, organizacija ih postavi na višu funkciju i očekuje da će ih sama pozicija naučiti kako da je nose.
Neće.
Posljedice se u početku teško primjećuju. Prvo se gubi sigurnost čovjeka kojeg ste unaprijedili. Zatim povjerenje tima koji od njega očekuje vođstvo. Na kraju organizacija izgubi dobrog stručnjaka, a ne dobije dobrog menadžera.
Najbolje organizacije ne unapređuju ljude samo zato što su najbolji u svom poslu. Unapređuju ih tek kada pokažu da mogu da nose odgovornost koju nova uloga zahtijeva.
Ponekad je najveće priznanje ostaviti čovjeka tamo gdje stvara najveću vrijednost i omogućiti mu da na toj poziciji raste.
Nije svako unapređenje razvoj.
Neka unapređenja su samo lijepo upakovan početak nečijeg profesionalnog pada.
Reshid Dervishi