Firme mnogo pažnje posvećuju dolascima.
Novom čovjeku požele dobrodošlicu, predstave ga timu, objave fotografiju i kažu da počinje novo poglavlje. U tim trenucima svi žele da pokažu kulturu, zajedništvo i vrijednosti organizacije.
O odlascima se govori mnogo tiše.
Čovjek koji je godinama nosio dio sistema ponekad se preko noći pretvori u ugašen nalog, vraćeni računar i ime koje se više ne pojavljuje na sastancima. Njegov doprinos stane u nekoliko rečenica, a praznina koju ostavi brzo se popuni novim rasporedom obaveza.
Nije svaki rastanak prijatan. Ljudi odlaze razočarani, umorni ili ljuti. Nekada odlaze zato što su dobili bolju priliku, a nekada zato što više nijesu mogli ostati. Ponekad je firma pogriješila prema njima. Ponekad su oni pogriješili prema firmi. Ali upravo tada, kada više nema zajedničkog interesa koji odnos drži na okupu, pokazuje se koliko su riječi o poštovanju zaista vrijedile.
Kultura organizacije ne vidi se samo u načinu na koji dočekuje čovjeka dok joj je potreban. Vidi se i u načinu na koji mu se obraća kada zna da od njega više neće dobiti novi rezultat, završen projekat ili još jednu godinu rada.
Oni koji ostaju sve to posmatraju. Gledaju da li se godine doprinosa mogu izbrisati jednim neprijatnim razgovorom. Gledaju da li se o bivšem kolegi govori sa poštovanjem ili sa olakšanjem. Gledaju da li firma pamti čovjeka ili samo poziciju koju sada treba ponovo popuniti.
I iz toga izvode mnogo ozbiljniji zaključak od svega što piše u dokumentima o vrijednostima. Iz načina na koji ispratite jednog čovjeka, oni koji ostaju zaključuju kako biste se mogli ponašati i prema njima.
Komentari