Pošaljemo čovjeka na obuku. Vrati se sa novim znanjem, bilješkama i nekoliko ideja. U ponedjeljak ga dočeka isti raspored, isti pritisak i isti način rada. Poslije mjesec dana pitamo zašto se ništa nije promijenilo.
U toj zamišljenoj situaciji nije dovoljno provjeriti šta je zaposleni naučio. Treba provjeriti da li smo mu ostavili prostor da to upotrijebi.
Nova vještina često traži probu. U početku može usporiti posao, otvoriti dodatna pitanja i pokazati slabosti starog postupka. Ako od čovjeka odmah očekujemo istu brzinu, bez prava da nešto pokuša drugačije, guramo ga nazad u ono što već zna.
Prije obuke vrijedi dogovoriti koji dio rada želimo da poboljšamo. Poslije nje treba izabrati ograničen zadatak na kojem će se naučeno primijeniti. Ko odobrava novi postupak? Ko može pomoći? Kada ćemo pogledati rezultat i odlučiti šta ostaje?
To je posebno važno ako znanje traži promjenu u radu drugih ljudi. Zaposleni ne može sam pomjeriti pravila firme samo zato što je završio kurs. Rukovodilac mora preuzeti svoj dio odluke.
Potrebno je dogovoriti i vrijeme. Ako obuku dodamo na sve postojeće obaveze, neko će platiti njenu primjenu dužim danom ili odloženim poslom. Taj trošak treba vidjeti unaprijed.
Sertifikat nam govori da je čovjek završio određeni program. Tek rad pokazuje šta iz tog programa može biti korisno baš našoj firmi.
Kada već ulažemo u učenje, vrijedi završiti i dio posla koji slijedi poslije njega. Inače smo platili znanje kojem nijesmo otvorili vrata.
Komentari