U velikoj firmi odluka počinje mnogo prije nego što dokument stigne do direktorovog stola. Neko bira podatke, priprema izvještaj i određuje čija će primjedba u njemu dobiti mjesto.
Direktor može vjerovati da vidi cijeli problem, a da je dobio samo dio informacija. Izostavljena brojka ili upozorenje koje nije preneseno mogu suziti izbor toliko da samo jedno rješenje izgleda razumno.
Ne mora iza toga uvijek stajati nečiji skriveni interes. Dovoljni su loše postavljen tok informacija, navika da se prenose samo dobre vijesti ili uvjerenje da određeni detalj vrhu nije važan. Posljedica je ista: odluka se donosi na osnovu nepotpune slike.
Zato, kada pokušavam da razumijem kako se neki sistem vodi, nije mi dovoljno da vidim ko potpisuje odluke. Važno je i ko priprema informacije, ko može da ih provjeri i imaju li ljudi prostor da iznesu ono što se ne uklapa u već pripremljen zaključak.
Odgovornost za potpis ostaje na onome ko odlučuje. Dio te odgovornosti je da provjeri kako je do njega stiglo ono što smatra činjenicama.
Komentari