Postoji trenutak u kojem funkcija prestane da bude odgovornost i postane produžetak ega. Vlasnik tada više ne posmatra firmu kao sistem koji treba da bude bolji od njega. Direktor ne gradi ljude koji bi jednoga dana mogli da ga zamijene. Menadžer ne traži mišljenje koje može da popravi odluku, već potvrdu da je od početka bio u pravu.
Sve se polako počinje okretati oko jednog centra. Moje mišljenje. Moja odluka. Moj rezultat. Moji ljudi. Moja firma.
Na prvi pogled takav način upravljanja može djelovati odlučno. Odluke se donose brzo, autoritet je jasan i svi znaju ko ima posljednju riječ. Cijena se, međutim, ne vidi odmah. Ljudi vrlo brzo nauče šta prvi čovjek želi da čuje. Loše vijesti počinju da kasne. Ideje se prilagođavaju njegovom ukusu. Greške se kriju dok još mogu da se sakriju. Na sastancima se više ne govori ono što se misli, već ono za šta se procijeni da je bezbjedno izgovoriti.
Sposobni ljudi mogu rano primijetiti šta se događa. Neki odu. Neki ostanu, ali prestanu da daju sve što znaju. A neki nauče da napreduju tako što će biti dovoljno blizu čovjeku na vrhu i dovoljno daleko od svakoga ko bi mogao da mu zasmeta.
Tada firma više ne bira najbolje odluke. Počinje da bira one koje najmanje ugrožavaju nečiji osjećaj važnosti.
Problem takvih organizacija nije samo u tome što jedan čovjek ima mnogo moći. U određenim okolnostima to može biti i potrebno. Problem nastaje onda kada čitav sistem počne da štiti njegovu sliku o sebi. Kada ljudi više vode računa o njegovoj reakciji nego o rezultatu. Kada se loša odluka ne smije nazvati lošom. Kada neslaganje postane opasnije od greške. Kada sposobni ljudi nauče da se smanjuju kako bi on ostao najveći.
Tada firma polako prestaje da bude organizacija i počinje da liči na ogledalo čovjeka koji njome upravlja.
Zato možda najopasniji trenutak za firmu nije kada njen prvi čovjek počne previše da govori o sebi. Mnogo je opasniji trenutak kada čitava organizacija nauči da razmišlja, govori i ćuti tako da njega ne bi uznemirila.
Iz rukopisa knjige „Ne vodiš firmu. Vodiš posljedice.“.
Komentari