Nazad na sve tekstove

S godinama počneš da se plašiš i za ono što nikada ne bi zamijenio.

Za djecu koju voliš više nego što umiješ da objasniš. Za roditelje čiji te propušten poziv natjera da odmah uzvratiš. Za dom u kojem neko mirno spava jer vjeruje da ćeš ti sjutra znati šta treba. Za ljude koji od svog rada kod tebe plaćaju račune i hrane porodicu. Sve što ti je najdragocjenije postane i mjesto na kojem si najranjiviji.

Odgovornost koja dolazi s godinama ima težinu koju u mladosti teško možeš da razumiješ. Tada ti se čini da je dovoljno da budeš sposoban, vrijedan i uporan. Kasnije shvatiš koliko toga može da se dogodi uprkos svemu što si uradio kako treba. I nastaviš da radiš, sada svjestan da tvoj trud ne može svakoga da zaštiti.

Promijeni se i način na koji se umaraš. Tijelo stane, ali glava još obilazi sve o kojima brineš. Jesi li nekoga povrijedio tonom? Jesi li previdio problem? Hoćeš li stići? Ima li dovoljno? Ko ti je danas rekao da je dobro, a ti mu nijesi povjerovao?

Onda dođeš kući. Neko ti se obraduje, neko te zagrli, neko odmah počne da priča šta mu se dogodilo. Slušaš i pokušavaš da budeš prisutan. Telefon ponovo zazvoni. Na trenutak zatvoriš oči prije nego što se javiš. Želiš da te kod kuće dobiju cijelog, a osjećaš da si se tokom dana potrošio na sve strane.

Najviše zaboli kada čuješ: „Ti ćeš znati.“

Izgovoreno je s povjerenjem, možda čak i s ljubavlju. A tebi se stegne grlo jer toga dana ni sam ne znaš kako dalje. Potreban ti je neko pred kim možeš da spustiš glas, sjedneš i priznaš da te je strah. Neko ko će ostati uz tebe i kada nemaš rješenje.

Sve češće uhvatiš sebe kako želiš da pozoveš roditelje, kao nekada, da im ispričaš šta te muči. Onda pomisliš na njihove godine, preglede i brige, pa razgovor započneš pitanjem kako su. Svoju muku ostaviš za drugi put. Kada prekinete vezu, ostaneš još malo s telefonom u ruci.

Možda tada najjasnije osjetiš koliko si odrastao. Još ti je potrebno da neko brine o tebi, a već pažljivo odmjeravaš koliko svojih briga smiješ da mu daš.

Zato, kada večeras pitaš nekoga svog kako je, sačekaj odgovor. Pogledaj ga. Nemoj odmah preći na ono što ti treba.

Možda već dugo traži način da ti kaže da mu je teško. Možda će prvi put uspjeti ako osjeti da večeras ima vremena i za njega.

Originalna objava na LinkedInu ↗

RAZGOVOR

Komentari

0

Komentari

Komentar se objavljuje tek nakon odobrenja. Email nije obavezan i ostaje privatan.