Godinama sam izdržljivost smatrao jednom od važnijih osobina čovjeka. Još jedan problem, projekat, obaveza ili teška godina. Čovjek zaista može mnogo više nego što u početku misli.
Ali postoji pitanje koje sam sebi mnogo rjeđe postavljao: po kojoj cijeni?
Navikli smo da mjerimo ono što smo završili, napravili ili postigli. Mnogo rjeđe mjerimo ono što smo zbog toga potrošili. Vrijeme, mir, zdravlje, odnose i sposobnost da budemo prisutni u sopstvenom životu teško je unijeti u bilo kakav bilans, pa ih uglavnom ni ne računamo.
Najnezgodnije je to što račun obično ne stigne odmah. Dok traje posao, čovjek funkcioniše. Rješava probleme, odgovara na pozive, donosi odluke i drži stvari pod kontrolom. Tek kasnije primijeti koliko dugo zapravo nije bio miran i koliko je abnormalnih stvari počeo da smatra normalnim samo zato što su dugo trajale.
Nekada sam snagu uglavnom povezivao sa sposobnošću da izdržiš. Danas mislim da je dio snage i prepoznati šta više nema smisla izdržavati.
Možda čovjek ne sazri onda kada dokaže sebi da može sve. Možda sazri kada konačno shvati da ne mora.
Komentari