Odbijanje se lako doživi kao konačna procjena našeg rada. Nijesmo dobili posao, saradnju ili priliku koju smo željeli, pa počnemo da sumnjamo i u ono što znamo.
Ponekad je razlog u našem prijedlogu. Ponekad u okolnostima, vremenu ili tome što druga strana traži nešto drugo. Ne moramo svako odbijanje pretvoriti ni u poraz ni u dokaz da nas je život zaštitio od pogrešnog puta.
Vrijedi pogledati šta smo nudili, kome i pod kojim uslovima. Da li je prilika zaista odgovarala onome što želimo da radimo? Šta bismo morali da prihvatimo da smo je dobili? I postoji li nešto što možemo bolje pripremiti za sljedeći razgovor?
U poslu se kroz takve trenutke upoznaju i sopstvene granice. Nije svaki ugovor vrijedan cijene koju traži od našeg vremena, odnosa i načina rada.
Teško iskustvo ne garantuje budući uspjeh. Može nam, međutim, pomoći da sljedeću odluku donesemo sa više jasnoće, umjesto da samo nastavimo da tražimo isto pod istim uslovima.
Komentari