U mnogim firmama menadžer se pogrešno doživljava kao čovjek koji samo prenosi odluke vlasnika zaposlenima. Ali to je možda najmanji dio njegovog posla. Pravi izazov počinje onda kada mora razumjeti dvije stvarnosti koje se često sudaraju, a obje imaju svoje razloge.
Vlasnik najčešće govori jezikom opstanka, novca, rokova, naplate, rizika i rezultata. Zaposleni govore jezikom umora, pravednosti, sigurnosti, poštovanja i svakodnevnog pritiska. Ako menadžer ne razumije oba jezika, on ne vodi. On samo prenosi buku iz jednog prostora u drugi.
Dobar menadžer ne smije prema vlasniku nositi samo ono što ovaj želi da čuje. Tada firma ostaje bez stvarne slike. Ali ne smije ni zaposlenima govoriti samo ono što njima prija. Tada sistem ostaje bez jasnoće.
Njegov posao nije da bude ničiji navijač. Njegov posao je da sačuva istinu od izobličenja.
Da vlasniku kaže kada zahtjev nije realan. Da zaposlenom kaže kada izgovor nije opravdan. Da zaštiti čovjeka od nepotrebnog pritiska, ali i firmu od neodgovornosti.
Zato se dobar menadžer ne prepoznaje po tome koliko naređenja izda, nego po tome koliko nesporazuma spriječi prije nego što postanu sukob.
Iz rukopisa knjige „Filozofija preduzetništva“.
Komentari