Zaposleni može uredno završavati dogovoreni posao i odlaziti u dogovoreno vrijeme, a ipak dobiti primjedbu da više nije dovoljno posvećen. Problem tada može biti u očekivanju koje nikada nije jasno izgovoreno.
Dodatni zadatak, dostupnost poslije radnog vremena i preuzimanje tuđeg posla ne treba podrazumijevati. Treba razgovarati o obimu, roku, naknadi i tome šta će zbog nove obaveze morati da se pomjeri.
S druge strane, povlačenje može biti znak nezadovoljstva ili gubitka povjerenja. Rukovodstvo treba da pita šta se promijenilo, umjesto da svaku granicu proglasi lijenošću. Zaposleni treba da jasno kaže šta može da preuzme i šta mu otežava rad.
Takav razgovor ne rješava svaki problem, ali pokazuje o čemu se zaista sporimo. Ako firma zavisi od toga da ljudi stalno daju više od dogovorenog, treba preispitati organizaciju posla, a ne samo njihovu volju.
Komentari