Ponekad se pokaže da čovjek nije želio pravedniji sistem. Želio je samo bolje mjesto u nepravednom sistemu.
Dok su sjedjeli sa druge strane stola, govorili su o jednakim pravilima, poštenom napredovanju i odgovornosti onih koji odlučuju. Primjećivali su svaku privilegiju, svako pogodovanje i svaku odluku kojom je neko zaobiđen samo zato što nije pripadao pravom krugu ljudi.
Tada ih je nepravda boljela. Ali ponekad je dovoljno da promijene stolicu.
Da dobiju funkciju, pristup ili moć da odlučuju o onome o čemu su do juče mogli samo da govore. I odjednom ono što je nekada bilo nepravedno postane složena poslovna odluka. Ono što su nazivali podobnošću postane povjerenje. A ono protiv čega su se borili počnu da brane istim riječima kojima su se služili ljudi koje su nekada osuđivali.
Ne zato što se sistem promijenio. Promijenilo se njihovo mjesto u njemu.
Karakter se ne provjerava dok nas ništa ne košta. Pravi ispit počinje kada nam nepravda ponudi korist, kada nam ćutanje otvori vrata i kada bismo zbog dosljednosti morali da se odreknemo nečega što smo dugo željeli.
Tada se vidi ko je zaista vjerovao u ono što je govorio, a ko je samo čekao svoj red.
Komentari