Mnogi žele da budu uspješni i da njihov rad bude prepoznat. Čak i onaj ko kaže da nema veliku ambiciju, negdje u sebi želi da bude uvažen, viđen i cijenjen. Ali postoji jedna istina koju često preskočimo. Da bi nas drugi poštovali, prvo mi moramo prestati da gazimo sebe.
Da bi nas drugi cijenili, prvo mi moramo znati sopstvenu vrijednost. I tu počinje sve. Sve drugo je opasno. Opasno za nas. Za našu karijeru. Za našu porodicu. Za mir koji nosimo u sebi. Ljude rijetko slomi sam problem. Mnogo češće ih slomi ono što pomisle o sebi dok kroz taj problem prolaze.
Nedostatak vjere u sebe zna biti teži od svake prepreke. Ali tu treba biti oprezan. Vjera u sebe nije potreba da stalno dokazujemo da smo iznad drugih. Nije glumljenje snage. Nije nadmenost. Nije potreba da u svakoj prostoriji budemo najpametniji, najvažniji i najglasniji. Iz nadmenog ponašanja ne možemo pouzdano zaključiti šta čovjek osjeća o sebi.
Ono što možemo vidjeti jeste način na koji razgovara, podnosi neslaganje i koristi položaj. Za procjenu tog odnosa nije nam potrebna dijagnoza.
Poštovanje prema sebi ne traži da druge stalno podsjećamo da vrijede manje.
Zato ne pokušavajte da budete superiorni. Ne morate nikoga da umanjite da biste vi vrijedjeli. Ne morate nikoga da pregazite da biste vi porasli. Ne morate sebe da predstavljate većim nego što jeste. Dovoljno je da konačno povjerujete u sebe. Mirno. Dostojanstveno. Bez glume.
Svoje znanje i granice možemo pokazati mirno, bez potrebe da umanjimo sagovornika.
Komentari