Rođeni smo da živimo.
A onda smo pristali da život pretvorimo u raspored, obaveze, rokove, pritisak, sastanke, kredite, dokazivanje i vječnu trku za nečim što nikad nije dovoljno.
Radimo kao da ćemo živjeti hiljadu godina. Obične dane često ostavljamo za kasnije, kao da ih možemo naknadno nadoknaditi.
Najveća prevara modernog čovjeka je to što je počeo da se ponosi time što nema vremena za sebe, za porodicu, za prijatelje, za mir, za običan ručak bez telefona, za šetnju bez osjećaja krivice.
Umor smo proglasili ambicijom. Izgaranje smo nazvali odgovornošću. Odsustvo iz sopstvenog života smo upakovali u riječ uspjeh. A istina je mnogo brutalnija. Mnogi ne grade život. Grade opravdanje zašto ga ne žive. Posao jeste važan. Novac jeste važan. Odgovornost jeste važna. Ali ako zbog svega toga izgubiš ljude, zdravlje, radost, mir i sebe, onda to više nije uspjeh.
Tada vrijedi provjeriti šta nam posao donosi, a šta zbog njega stalno odlažemo. Na kraju te neće spasiti ni titula, ni pozicija, ni broj završenih projekata, ni to što si uvijek bio dostupan svima.
Pitaćeš se samo jedno: Jesam li stvarno živio ili sam samo bio koristan?
Komentari