Dugo sam svoj život procjenjivao prema predstavama o uspjehu sa kojima sam odrastao. Titula, stabilan posao i vidljivi rezultati djelovali su kao mjerila koja ne treba posebno preispitivati.
Kasnije mi je trebalo vremena da razjasnim šta meni zaista znači dobar život. Prostor da biram posao, prisustvo uz porodicu i odnos prema onome što radim nijesu mogli ostati iza tuđeg priznanja.
Ta mjerila treba provjeravati kroz svakodnevicu. Kako raspoređujem vrijeme? Šta prihvatam zbog utiska koji ostavlja? Šta želim da sačuvam čak i kada nije vidljivo drugima? Za mene je važno da rezultat odgovara i životu koji želim da vodim.
Komentari