Nikada nijesam razumio toliku količinu ega i nadmenosti na LinkedInu. Mreža na kojoj svakodnevno govorimo o empatiji, ljudima i razvoju često postane mjesto odmjeravanja ko je važniji, uspješniji ili pametniji.
Naravno da treba pokazati šta znaš i šta si napravio. LinkedIn tome i služi. Ali razgovor postane naporan kada svaka primjedba mora da završi nečijom lekcijom o životu, radu ili vođenju firme. Posebno kada taj čovjek o sagovorniku zna samo ono što je pročitao u nekoliko redova profila.
Još mi je čudnije koliko malo pažnje ponekad dobiju ljudi koji tek počinju. Oni koji već imaju publiku, iskustvo i uticaj mogli bi da im pomognu sasvim običnim postupcima: da pročitaju tekst, napišu smislen komentar, preporuče nečiji rad ili podijele dobru ideju.
Za nekoga ko već ima desetine hiljada pregleda, jedna takva preporuka možda ne znači mnogo. Čovjeku koji pokušava da ga neko primijeti može biti razlog da nastavi.
Ne mislim da treba podržavati svakoga samo zato što je nov. Ali kada prepoznaš znanje, trud ili dobru ideju, vrijedi zastati. Prostor za tuđi rad ne umanjuje ono što si sam postigao.
Volio bih da se to češće vidi i na mreži na kojoj toliko govorimo o zajednici. Kroz razgovor u kojem zaista saslušamo čovjeka, kroz preporuku iza koje stojimo i kroz spremnost da pažnju podijelimo sa nekim ko je još nema.
Komentari