Morate imati stav. Ne onaj tvrdoglavi stav iza kojeg se krije ego, nego stav koji ste spremni da testirate.
Kažete šta mislite. Uradite ono u šta vjerujete. Pustite stvarnost da pokaže da li ste bili u pravu. A onda, ako shvatite da nijeste bili u pravu, imate dvije opcije.
Možete braniti svoju grešku do kraja, samo da ne biste izgubili sliku o sebi. Ili možete priznati da teorija nije izdržala test. Tu se vidi razlika između sujetnog čovjeka i ozbiljnog čovjeka.
Jer cilj nije uvijek biti u pravu. Cilj je doći do onoga što je ispravno. A do toga se rijetko dolazi iz prve.
Ideja na početku može biti nespretna. Neuredna. Nedovršena. Bez glamura. Zato se ideja ne obožava. Ideja se testira. Popravlja. Mijenja. Ponavlja. Promašaj nam može dati korisnu informaciju ako provjerimo šta se dogodilo i zašto.
Nakon provjere treba odlučiti šta zadržavamo, šta mijenjamo i šta više ne vrijedi pokušavati na isti način. Tako stav ostaje osnova za rad, a ne obaveza da svaku svoju odluku branimo.
Komentari