Danas ljudi olako presuđuju jedni drugima. Dovoljno je da neko misli drugačije, živi drugačije ili donese odluku koju oni ne razumiju, pa da ga odmah proglase pogrešnim.
Mnogi više i ne pokušavaju da razumiju čovjeka. Dovoljno im je da ga procijene prema sopstvenim mjerilima i osude samo zato što se u njih ne uklapa.
Pri takvoj procjeni lako zaboravimo da nemamo cijelu priču. Osuda je laka jer ne zahtijeva ništa osim površnog zaključka. Razumijevanje traži da zastaneš, saslušaš i prihvatiš mogućnost da ne znaš cijelu priču. Zato ljudi tako brzo osuđuju.
Ponekad je korisnije postaviti još jedno pitanje nego završiti razgovor presudom.
Komentari