Najopasniji ljudi nisu uvijek oni koji otvoreno napadaju. Opasniji su oni koji se smiju dok ti kopaju ispod nogu.
Oni koji te tapšu po ramenu, a računaju gdje mogu da te iskoriste. Oni koji pričaju o poštenju, dok traže najbližu rupu kroz koju mogu da provuku svoju prljavu namjeru. Oni koji misle da je prevara talenat, a pokvarenost snalažljivost.
Nije. To nije inteligencija. To nije sposobnost. To nije “biznis”. To nije životna škola. To je ponašanje koje narušava povjerenje, bez obzira kako je predstavljeno. I možeš neko vrijeme da prolaziš. Možeš da varaš. Možeš da glumiš. Možeš da okrećeš priču kako tebi odgovara. Ali jedno ne možeš.
Ne možeš računati da će odnos ostati isti kada ljudi primijete da ih koristiš. Posljedice nijesu uvijek ni brze ni pravedne. Ne uvijek odmah. Ne uvijek bučno. Ne uvijek preko iste osobe.
Nekad se vrati kroz nepovjerenje. Nekad kroz samoću. Nekad kroz vrata koja se zatvore prije nego što si stigao da pokucaš. Nekad kroz mir koji izgubiš, a ne znaš kome da ga tražiš nazad.
Zato pazi koga gaziš dok se penješ.
Kada ljudi izgube povjerenje, novi osmijeh i novo obećanje rijetko su dovoljni da ga vrate.
Komentari