Sve češće govorimo o izgradnji ličnog brenda.
Vodimo računa o fotografiji, naslovu, biografiji, tonu kojim pišemo i načinu na koji predstavljamo ono što radimo. Profil treba da bude uredan, poruka jasna, prisustvo dosljedno.
I u tome nema ničeg lošeg.
Problem nastaje tek kada više vremena počnemo da ulažemo u sliku o sebi nego u ono što tu sliku treba da opravda.
Jer lični brend i reputacija nijesu isto.
Lični brend je ono što govorimo o sebi. Reputacija je ono što drugi govore o nama onda kada nijesmo tu da utičemo na priču.
Lični brend možemo da uređujemo. Reputaciju moramo da zaslužimo.
Možemo imati savršen profil, ozbiljnu funkciju, hiljade pratilaca i sadržaj koji zvuči besprijekorno. Ali reputacija se rijetko gradi tamo gdje je svi vide.
Ona nastaje u mnogo običnijim situacijama. U tome da li odgovorimo čovjeku od kojeg nam ništa ne treba. Kako se ponašamo prema nekome ko nema veliku funkciju. Da li stojimo iza onoga što smo rekli i onda kada nam to više nije zgodno. Da li smo isti ljudi u inboxu, na sastanku i u javnoj objavi.
Tu više nema mnogo prostora za uređivanje slike. Zato ponekad imam osjećaj da smo došli do vremena u kojem neki ljudi imaju bolje razvijen lični brend nego ličnost. Možda je baš zbog toga reputacija danas još vrednija. Ne nastaje samo dobrim profilom i pažljivo napisanim objavama.
Možeš samo dugo da je gradiš. I onda, poslije svih titula, fotografija, objava i pratilaca, ostane jedno prilično jednostavno pitanje: šta ljudi stvarno pomisle kada čuju tvoje ime? Lični brend može da ti donese pažnju.
Reputacija odlučuje šta će se dogoditi poslije nje.
Komentari