Pokémon GO pokazuje da igra može postati dio infrastrukture koja nadživi samu zabavu.
Prema objašnjenju kompanije Niantic Spatial, njen geoprostorni model koristi skenove javnih lokacija koje korisnici dobrovoljno snimaju kroz posebnu funkciju u igrama i aplikaciji Scaniverse. To nije isto što i obično igranje: samo hodanje i hvatanje Pokémona ne trenira taj model.
Od tih snimaka nastaju vizuelne mape prostora. Sistemi zatim mogu da prepoznaju lokaciju i pravac pogleda pomoću slike, što otvara mogućnosti za proširenu stvarnost, robotiku i druge primjene.
Tu mi je najzanimljivija veza između ponašanja ljudi i vrijednosti podataka. Ono što korisnik doživljava kao jedan mali zadatak može postati dio mnogo većeg sistema.
Zato pitanje nije samo koliko je igra zabavna. Važno je i šta svjesno dijelimo, kako se ti podaci koriste i šta se od njih kasnije gradi.
Ono što zovemo igrom može biti i infrastruktura. Vrijedi razumjeti oba dijela te priče.
Izvori: Niantic Spatial — Large Geospatial Model.
Komentari