Rukovodilac može donijeti korisnu informaciju i izgovoriti je tako da timu oteža odgovor. Oštar prekid, nestrpljenje i podignut ton preusmjere pažnju sa posla na njegovu reakciju. Ljudi počnu da biraju riječi prema tome šta će ga manje uznemiriti.
Tada izjava da su vrata uvijek otvorena malo govori o stvarnom razgovoru. Mjerilo je šta se dogodi kada neko postavi nezgodno pitanje ili ukaže na propust. Poslije takvog trenutka tim bolje zna koliko prostora ima za iskren odgovor.
Nezadovoljstvo rezultatom traži jasnoću: šta nije urađeno, kakve su posljedice i šta mijenjamo. Ponižavanje čovjeka zamagli sva tri pitanja. Ton rukovodioca postaje dio uslova rada, a odgovornost za njega ostaje njegova i kada je problem ozbiljan.
Komentari