Možemo ispunjavati očekivanja okruženja i tek kasnije primijetiti da ne znamo zašto ih i dalje prihvatamo. Posao, način života ili plan za budućnost ostanu postavljeni prema nečijem tuđem mjerilu.
Korisno je pitati šta u tom izboru zaista želimo da zadržimo. Šta nam odgovara, šta radimo iz obaveze, a šta iz straha od tuđe reakcije?
Takav razgovor ne traži da odmah prekinemo sa svim što smo gradili. Promjena može biti postepena i treba da uzme u obzir ljude koji zavise od našeg postupka. Važno je da sopstvena želja dobije mjesto u odluci, umjesto da se stalno ostavlja za kasnije.
Komentari