O osobi možemo mnogo pretpostaviti na osnovu grada, jezika ili društvenog položaja, a da još nijesmo čuli njeno iskustvo. Takva prečica olakša svrstavanje, ali ne mora pomoći razumijevanju.
U razgovoru je korisnije pitati šta joj je važno i kako doživljava okolnost koju dijelimo. Možemo pronaći zajedničku potrebu i istovremeno priznati da se naši uslovi i očekivanja razlikuju.
Povezanost ne traži tvrdnju da su svi ljudi isti. Traži poštovanje koje dopušta da razlika bude izgovorena. Tako sagovornik dobija prostor da se predstavi sopstvenim riječima, umjesto da stalno ispravlja priču koju smo unaprijed napravili o njegovoj grupi.
Komentari