Možemo godinama usavršavati postupak koji više ne doprinosi važnom cilju. Radimo ga sve brže i urednije, pa nam sama vještina postane razlog da ga ne preispitujemo.
Prije novog poboljšanja treba pitati kome taj zadatak danas koristi. Da li njegov rezultat neko zaista upotrebljava? Postoji li važniji posao koji zbog njega stalno odlažemo?
Ako zadatak nije potreban, treba dogovoriti njegovo ukidanje ili promjenu. Nije dovoljno pojedincu reći da bude produktivniji dok organizacija održava svaku raniju obavezu. Ponekad više prostora dobijemo odustajanjem od nepotrebnog rada nego ubrzavanjem načina na koji ga obavljamo.
Komentari