Strah može pojačati stres.
Posao, porodica, računi, obaveze i odnosi mogu nositi stvaran pritisak. Strah od onoga što bi se moglo dogoditi može ga dodatno pojačati.
Strah da nećete uspjeti. Strah da vas neće voljeti. Strah da niste dovoljno dobri. Strah da ćete izgubiti kontrolu. Strah da će vas neko napustiti. Strah da se život neće odvijati onako kako ste ga vi zamislili.
A tu najčešće počinje problem.
Mi ne patimo samo zbog onoga što se dešava. Patimo zbog slike koju smo napravili u glavi o tome kako bi sve moralo da izgleda.
Da budemo savršeni. Da sve držimo pod kontrolom. Da nikada ne pogriješimo. Da nas svi razumiju. Da sve bude sigurno, udobno i predvidivo.
Ali život nije takav. Život je često haos. Neizvjesnost. Promjena plana. Pad. Ćutanje. Gubitak. Novo prilagođavanje. Pokušaj da držimo sve pod kontrolom može dodatno iscrpiti čovjeka. Nije mir u tome da sve bude savršeno. Može pomoći da razlikujemo ono na šta možemo uticati od onoga za šta nam je potreban drugačiji plan.
Kada prihvatite da ne morate sve znati unaprijed. Da ne morate sve držati u rukama. Da ne morate uvijek biti jaki. Da ne morate svima dokazivati da vrijedite.
Pustite malo kontrolu. Ne zato što ste slabi. Nego zato što ste dovoljno sazreli da shvatite da ne možete upravljati cijelim životom stisnutih pesnica.
To ne uklanja stvarne probleme. Ostavi nam više prostora da se bavimo onim što zaista možemo uraditi.
Izvori: WHO — Psihosocijalni rizici.
Komentari