U prodavnicu ne ulazimo samo sa novcem. Unosimo i očekivanje o tome šta nam je potrebno, šta bi trebalo da imamo i kako će nas drugi gledati ako nešto kupimo.
Taj pogled može uticati na odluku, ali ne određuje visinu prihoda. Čovjek sa malom platom ne postaje imućan samo zato što promijeni način razmišljanja.
Ono što vrijedi provjeriti jeste razlog kupovine. Da li predmet rješava stvarnu potrebu? Da li trošak možemo nositi? Ili kupujemo potvrdu da smo stigli tamo gdje mislimo da bi trebalo da budemo?
Štednja, potrošnja i veći prihod nijesu ista pitanja. Za svako treba razumjeti konkretne uslove, umjesto da odnos prema novcu svedemo na strah ili hrabrost.
Ne možemo uvijek promijeniti cijenu na etiketi. Možemo bolje upoznati procjenu koju donosimo prije nego što je prihvatimo.
Komentari