Nekada je skromnost bila znak snage. Danas se često doživljava kao slabost. Živimo u vremenu gdje je sve glasno. Glasni uspjesi. Glasna mišljenja. Glasne titule. Svako je stručnjak. Svako je lider. Svako je vizionar. U takvom prostoru često mi je teško da razlikujem stvaran rad od njegovog predstavljanja.
Pravi majstori svog zanata rijetko su najglasniji ljudi u prostoriji. Ljudi koji zaista znaju često više slušaju nego što govore. Jer znanje donosi jednu zanimljivu stvar. Skromnost. Kada stvarno razumiješ koliko je svijet kompleksan, shvatiš koliko još imaš da naučiš. Možda je zato skromnost danas rijetka.
Ne zato što su ljudi postali lošiji. Nego zato što je postalo važnije izgledati uspješno nego zaista rasti. Ali postoji jedna zanimljiva istina. Zato vrijedi provjeriti šta ostaje iza nečijeg predstavljanja.
Šta je urađeno, ko je od toga imao korist i šta čovjek umije da objasni kada više nema spremljen nastup?
Komentari