Pažnja se često zadrži na javnim priznanjima, dok ljudi koji nam svakodnevno pomažu ostanu bez posebnog pomena. Njihov doprinos može biti tih: objašnjenje, podrška ili vrijeme koje su izdvojili kada nam je trebalo.
Vrijedi se sjetiti takvog postupka i zahvaliti konkretno. Osoba tada zna šta nam je značilo, a mi jasnije vidimo odnos koji nije nastao samo iz velikog događaja.
Priznanje ne mora biti javno da bi imalo vrijednost. Može biti poruka, razgovor ili pažnja koju uzvratimo kada postoji potreba. Tu se vidi kako cijenimo ljude i izvan trenutka kada od njih nešto očekujemo.
Komentari