Tražiti efikasniji način rada ima smisla. Možemo ukloniti nepotreban korak, koristiti bolji alat ili jasnije podijeliti zadatke. Tako ostaje više vremena za ono što traži stvarnu pažnju.
Problem nastaje kada pod ubrzanjem podrazumijevamo preskakanje provjere ili obećanje rezultata za koji nemamo osnovu. Tada kratkoročno uštedimo vrijeme, a posljedice ostavimo za kasnije ili za druge ljude.
Treba razlikovati ta dva postupka. Šta možemo pojednostaviti bez štete? Koji dio posla još moramo naučiti ili provjeriti? Vrijednost ne zavisi od toga koliko smo se namučili, ali ni brzina sama ne potvrđuje da je posao urađen dobro.
Komentari