Pred novim pokušajem strah često izgovori presudu prije nego što imamo dovoljno iskustva. Zamislimo grešku, tuđi odgovor i sve što može poći loše. Ta zamišljena verzija lako postane dokaz da nijesmo sposobni.
Stvarna procjena traži drugačija pitanja: šta znamo, šta još učimo i koliku posljedicu možemo podnijeti? Manji pokušaj, razgovor ili priprema daju informacije koje samo premišljanje ne donosi. Oprez tada dobije jasan zadatak.
Neke rizike vrijedi odbiti, neke smanjiti, a neke prihvatiti. Ta razlika nastaje iz uslova u kojima pokušavamo, a ne samo iz nelagode pred njima. Strah zaslužuje da ga čujemo. Odluka ipak traži više podataka od onoga što on unaprijed zamišlja.
Komentari