U plan ulažemo i rad i očekivanje. Kada rezultat izostane, izgubimo nešto od oboje. Pokušaj koji nije uspio ne postaje vrijedan samo zato što smo mu naknadno dali lijepo objašnjenje.
Pred nama ipak ostaje stvarna situacija: nešto je izgubljeno, nešto se može popraviti, a dio iskustva ostaje upotrebljiv. Jasno razlikovanje tih stvari pomaže više od uvjeravanja da je sve ispalo baš kako je trebalo.
Razočaranje ima svoje mjesto. Ima ga i odluka šta ćemo dalje uraditi. Raniji plan objašnjava zbog čega smo krenuli, ali nove okolnosti traže da ponovo pogledamo pravac. Vezanost za očekivani rezultat ne smije nas spriječiti da vidimo ono što je sada pred nama.
Komentari