Preživio si. Ali nijesi prestao da preživljavaš.
Postoje godine koje čovjeka nauče da ne očekuje mnogo. Nauče ga da računa uglavnom na sebe, da uvijek ima rezervni plan, da novac ne troši bez razloga, da ne vjeruje lako obećanjima i da pomoć ne traži prije nego što iscrpi sve sopstvene mogućnosti. Nauče ga da radi i kada je umoran, da ćuti kada bi trebalo da govori i da nastavi onda kada bi najradije stao.
Takve godine jednog dana prođu. Promijene se okolnosti, dođu bolji ljudi, više mogućnosti i sigurniji dani. Ali ono što si morao da postaneš da bi kroz njih prošao ne nestaje zajedno sa njima.
Jednog dana imaš više nego što si nekada mogao da zamisliš, a ipak živiš kao da sjutra može sve nestati. Provjeravaš ono što je već provjereno. Teško prepuštaš stvari drugima. Ne znaš potpuno da uživaš u onome što si stekao jer neki dio tebe još uvijek čeka sljedeći problem.
Kada ti je dobro, tražiš šta nije u redu. Kada neko želi da ti pomogne, prvo razmišljaš šta će tražiti zauzvrat. Kada život konačno postane mirniji, mir ti ne donese odmah spokoj. Ponekad ti donese nelagodu, jer si toliko dugo živio pod pritiskom da ti je pritisak postao poznatiji od sigurnosti.
Ljudi oko tebe to možda nazivaju odgovornošću, disciplinom, oprezom ili samostalnošću. I vjerovatno su u pravu. Samo što oni ne znaju koliko čovjeka može da umori život u kojem se stalno priprema za katastrofu koja se više ne događa.
Neke osobine kojima se danas ponosiš nijesu nastale zato što si ih pažljivo birao. Nastale su zato što u jednom dijelu života nijesi imao drugi način da opstaneš. Tada su ti bile potrebne. Sačuvale su te, naučile te mnogo čemu i dovele dovde.
Ali nije sve što te je nekada spasilo potrebno da te prati do kraja života.
Možda više ne moraš svakog jutra da budeš spreman na najgore. Možda ne moraš svaku dobru stvar da posmatraš kao nešto što će uskoro biti oduzeto. Možda možeš da povjeruješ da nešto lijepo ne mora odmah da ima cijenu.
Godinama si učio kako da izdržiš.
Možda sada počinje teži dio.
Da naučiš kako se živi kada više ne moraš da se spašavaš.
Iz rukopisa knjige „Ne izgubi sebe dok gradiš život“
Reshid Dervishi