Možemo pažljivo pripremiti posao ili životnu promjenu, a da dio ishoda ipak ostane izvan našeg uticaja. Tuđe odluke i neočekivane okolnosti ne pitaju koliko smo vremena uložili u plan.
Planiranje zato ima smisla kao priprema, a ne kao obećanje kontrole. Pomaže da znamo čime raspolažemo, šta nam je važno i kako ćemo reagovati ako se uslovi promijene.
Kada rezultat izostane, možemo provjeriti svoj dio odgovornosti bez pripisivanja svake posljedice sopstvenoj grešci. Važno je i kako smo postupali prema ljudima tokom rada. Ishod ostaje važan, ali nije jedino mjerilo iskustva kroz koje smo prošli.
Komentari