Nekad kažemo da smo dobro jer nemamo riječi za ono što osjećamo. Razgovor bi tražio objašnjenje koje još ni sebi nijesmo dali. Lakše je nastaviti obaveze i sačuvati poznatu sliku o sebi.
Ipak, osjećanje ne nestaje zato što ga nijesmo izgovorili. Ostaje u načinu na koji razgovaramo, povlačimo se ili reagujemo na male stvari. Priznati sebi da nam je teško već mijenja odnos prema onome što nosimo.
Razgovor sa osobom kojoj vjerujemo može početi i bez uredne priče. Dovoljno je reći da nešto pokušavamo razumjeti. Bliskost ima mjesta i za nedovršenu rečenicu. Pred ljudima koji nas čuju ne moramo prvo dokazati da smo sve sami razriješili.
Komentari