O koliko sam samo grešaka napravio i pogrešnih odluka donio.
Bilo je odluka za koje sam bio potpuno uvjeren da su ispravne. Nijesu bile. Bilo je ljudi kojima sam vjerovao više nego što je trebalo i onih kojima nijesam vjerovao dovoljno. Bilo je trenutaka kada sam predugo ostajao tamo gdje je trebalo da odem, ali i onih kada sam odlazio prerano.
Trošio sam vrijeme na stvari koje danas ne bih ni pogledao. Branio sam odluke koje nijesu zasluživale da budu branjene samo zato što su bile moje. Ćutao sam onda kada je trebalo da govorim, a govorio onda kada bi bilo mudrije da sam ćutao.
Pokušavao sam da sačuvam odnose koji su već odavno prestali da postoje. Ponekad sam gubio dobre ljude jer sam bio uvjeren da će uvijek biti tu. Griješio sam u poslu, u procjeni ljudi, u odnosima, ali možda najviše u procjeni samoga sebe.
Neke greške koštale su me novca. Neke vremena. Neke godina koje više niko ne može da mi vrati. Neke mira. A neke mnogo više nego što bih danas želio da priznam.
I ne, nijesam zahvalan za svaku grešku.
To je jedna od onih rečenica koje lijepo zvuče tek onda kada prođe dovoljno vremena. Za neke odluke bih i danas volio da ih nikada nijesam donio. Za neke riječi bih volio da ih nijesam izgovorio. Za neke ljude bih volio da sam ih bolje razumio dok su još bili pored mene.
Ali jesam ono što jesam napravio.
I čovjek u jednom trenutku mora prestati da pregovara sa sopstvenom prošlošću.
Ne može se vratiti i postati mudriji čovjek u trenutku u kojem još nije imao iskustvo koje danas ima. Ne može izbrisati posljedice samo zato što ih sada razumije. Može jedino da ih pogleda bez opravdanja i prizna sebi gdje je pogriješio.
Da ne traži krivca za svaku svoju odluku.
Da se izvini tamo gdje još ima kome.
Da popravi ono što još može da se popravi.
I da nauči da istu grešku ne ponavlja pod drugim imenom.
Danas mnogo manje vjerujem čovjeku koji tvrdi da rijetko griješi. Mnogo više vjerujem onome ko je sposoban da pogleda unazad i kaže da je negdje pogriješio, da je nekoga povrijedio, da je precijenio sebe ili da nije vidio ono što mu je danas potpuno jasno.
Godine donesu iskustvo.
Ali zrelost počinje tek onda kada prestanemo da uređujemo sopstvenu prošlost tako da u njoj uvijek ispadnemo u pravu.
Napravio sam mnogo grešaka.
Vjerovatno ću ih napraviti još.
Samo danas pokušavam da za svaku od njih cijenu platim jednom.
A ne iznova, cijelog života.
Originalna objava na LinkedInu ↗
Reshid Dervishi