Želja da znamo kako nas drugi vide može potrošiti mnogo pažnje. Čitamo ton poruke, tražimo značenje pogleda i pokušavamo riješiti pitanje na koje često nemamo pouzdan odgovor.
Tuđa procjena nastaje iz okolnosti koje ne poznajemo u potpunosti. Ako je odnos važan i postoji konkretan nesporazum, razgovor može pomoći. Ako takvog povoda nema, nagađanje uglavnom dodaje nove pretpostavke starim.
Odgovornost prema drugima podrazumijeva pažnju prema posljedicama naših postupaka. Ne podrazumijeva obavezu da se svima dopadnemo. Tu razliku vrijedi sačuvati kada odlučujemo čijem ćemo mišljenju dati prostor u svom danu.
Komentari