Kada govorimo da je ljudskost nestala, često mislimo na postupke koji su nas razočarali. Oni jesu važni, ali nijesu cijela slika odnosa među ljudima.
Pažnja se vidi i u običnom susretu: kada nekome ostavimo vrijeme da završi misao, ponudimo pomoć bez ponižavanja ili odbijemo da se pridružimo ismijavanju. Takvi postupci ne moraju biti veliki da bi čovjeku nešto značili.
Možemo očekivati bolji odnos u društvu i istovremeno provjeravati svoj dio. Koga u žurbi ne primjećujemo? Kako razgovaramo sa osobom od koje nam ništa ne zavisi? Tu se vidi koliko ozbiljno shvatamo ono što tražimo od drugih.
Komentari