Dvoje ljudi mogu opisati isti razgovor kao da su prisustvovali različitim događajima. Svako pamti riječi koje su mu bile važne i u njih unosi ranija iskustva i očekivanja.
U nesporazumu zato nije dovoljno samo ponoviti šta smo htjeli da kažemo. Treba čuti šta je druga osoba razumjela i na čemu zasniva svoj zaključak.
Možemo razlikovati ono što se dogodilo od tumačenja koje mu dodajemo. Koja rečenica je izgovorena? Šta smo iz nje zaključili? Postoji li drugo objašnjenje? Takav razgovor ne mora završiti slaganjem, ali može spriječiti da se odnos dalje gradi na pretpostavci koju niko nije provjerio.
Komentari