Kada otvoreno kažemo da nešto ne znamo ili da nam je teško, možemo olakšati i drugome da govori bez pretvaranja. U odnosu se tada manje vremena troši na održavanje utiska da sve funkcioniše.
Ipak, iskrenost traži procjenu mjesta i povjerenja. Ne moramo svakome otkriti sve niti očekivati da druga osoba odmah podijeli isto. Važno je da njen odgovor ne koristimo za poređenje ili osudu.
Takvo okruženje nastaje kroz postupke: saslušati, sačuvati povjerenu informaciju i ponuditi pomoć koju možemo ispuniti. Otvoren razgovor ima smisla kada ljudi poslije njega imaju više sigurnosti, a ne novi razlog da se povuku.
Komentari